Njeno ime je Snežana Ćorović, rođena je na Cetinju 02. februara 1991 godine kao četvrto dijete u porodici. Odrasta i završava Osnovnu školu "Stefan Mitrov Ljubiša" i JUSMŠ "Danilo Kiš" u Budvi. Stoga smatra da je Budva njen grad. Nadimak joj je Žana, očigledno je bilo dugačko za izgovarati Snežanaaa.
Nego, prirodu i sve što čini u pravom smislu slobodu, ona to voli. Zato je i privukla fotografija, još od malih nogu. S` početka odrastanja je iz novina makazicama rezala razne slike i lijepila ih u jednoj svesci. To su bila sva mjesta koja je željela da podsjeti tj. da prisustvuje. Neka od njih su se i ostvarila, ali ima tu još mnogo toga.
Uživa dok fotografiše prirodu, portret, stil određene osobe, razne događaje poput vjenčanja, rođendana, koncerata... Detalje i sitnice koje ovaj život za Žanu cine drugačijim.
Posebno se raduje životinjama, čak ponekad više nego ljudima. Ima dva psa, Medoksa i Josie. Voli da pročita biografiju, komediju, romasu, dramu ili čak bajku. Takođe i da ih odgleda u filmu. Zatim, i dan danas crtani filmovi imaju svoje mjesto u njenom životu.
Kao što smo već spomenuli, uživa u sitnicama. Pa tako na primer, dobro jutro svako jutro od Josie šetnja pored mora, dobra knjiga / muzika / film, uz porodicu ili prijatelje kolač ili kokice, pa i pranje suđa, večera za psa, odličnog provoda sa drugaricama, ili čak solje čaja za nju su dovoljna.
Osoba je koja u svemu daje svoj maksimum, najviše onim osobama koje voli. Zahtjeva istinu, pa kakava god ona bila. Isto tako, ne voli lažan osmjeh. Stoga se moze primjetiti da je njen jako glasan i po malo lud... Smatra da je poštovanje iznad svega, pa čak i iznad ljubavi.
Ne voli da zna uvjek koliko je sati, jer ponekad se desi i da zakasni. Madjutim, ono bez cega ne moze nikada izaci iz kuće jeste upravo ručni sat. Kao i kljucevi, a telefon je od nedavno počela da stavlja na stranu.
Njen život opisuju tri rijeci: Ona, Josie, Sloboda. Pa zatim sve ostalo. Obicno umije da kaze: "Ko zna zasto je to dobro."
Nego, prirodu i sve što čini u pravom smislu slobodu, ona to voli. Zato je i privukla fotografija, još od malih nogu. S` početka odrastanja je iz novina makazicama rezala razne slike i lijepila ih u jednoj svesci. To su bila sva mjesta koja je željela da podsjeti tj. da prisustvuje. Neka od njih su se i ostvarila, ali ima tu još mnogo toga.
Uživa dok fotografiše prirodu, portret, stil određene osobe, razne događaje poput vjenčanja, rođendana, koncerata... Detalje i sitnice koje ovaj život za Žanu cine drugačijim.
Posebno se raduje životinjama, čak ponekad više nego ljudima. Ima dva psa, Medoksa i Josie. Voli da pročita biografiju, komediju, romasu, dramu ili čak bajku. Takođe i da ih odgleda u filmu. Zatim, i dan danas crtani filmovi imaju svoje mjesto u njenom životu.
Kao što smo već spomenuli, uživa u sitnicama. Pa tako na primer, dobro jutro svako jutro od Josie šetnja pored mora, dobra knjiga / muzika / film, uz porodicu ili prijatelje kolač ili kokice, pa i pranje suđa, večera za psa, odličnog provoda sa drugaricama, ili čak solje čaja za nju su dovoljna.
Osoba je koja u svemu daje svoj maksimum, najviše onim osobama koje voli. Zahtjeva istinu, pa kakava god ona bila. Isto tako, ne voli lažan osmjeh. Stoga se moze primjetiti da je njen jako glasan i po malo lud... Smatra da je poštovanje iznad svega, pa čak i iznad ljubavi.
Ne voli da zna uvjek koliko je sati, jer ponekad se desi i da zakasni. Madjutim, ono bez cega ne moze nikada izaci iz kuće jeste upravo ručni sat. Kao i kljucevi, a telefon je od nedavno počela da stavlja na stranu.
Njen život opisuju tri rijeci: Ona, Josie, Sloboda. Pa zatim sve ostalo. Obicno umije da kaze: "Ko zna zasto je to dobro."
Njen moto za ovaj blog glasi: "Fotografija je molba trenutku da ostane." ;)
